Spašavanje u potopljenim speleološkim objektima je među najtežim i najrizičnijim spašavanjima. Specifično je zbog ograničenog prostora, nedostatka dnevnog svjetla, niske temperature vode, slabe vidljivosti, mogućeg brzog protoka vode, te nemogućnosti slobodnog izranjanja u slučaju incidenta i drugih nepovoljnih okolnosti. Na području djelovanja Stanice Rijeka najpoznatiji potopljeni speleološki objekti su izvor Rječina, izvor Zvir, ponor Brusan i jamski sustav Zračak nade II – Kaverna u tunelu Učka. Nesreće koje se dogode u takvim objektima zahtijevaju angažiranje posebno osposobljenih speleoronilaca spašavatelja među kojima je i član Stanice Rijeka.

HGSS je zadužen za spašavanja na uređenim skijalištima u Hrvatskoj, a Stanica Rijeka ima privilegiju raditi na jedinstvenom skijalištu s pogledom na more - skijalištu Platak. Najmanje dva spašavatelja dežuraju svaki dan kad skijalište radi, dok su otvorene skijaške staze. Oni brinu za sigurnost, pružanje prve pomoći i transport ozlijeđenih skijaša. Na skijalištu Platak imaju prostor uređen za pružanje prve pomoći i privremeni smještaj ozlijeđenih skijaša. Spašavanje sa žičare na uređenim skijalištima također je zadatak HGSS-a. Ako žičara prestane s radom, dežurni spašavatelji započet će spašavanje spuštanjem skijaša, a njihove kolege će biti mobilizirane i u najkraćem roku će se priključiti akciji. Iako se ova vrsta spašavanja uvježbava svake godine, dosad nismo imali priliku primijeniti stečeno znanje. Neka tako i ostane.

Spašavanje u zimskim uvjetima dodatno otežava niska temperatura, pa održavanje tjelesne temperature i brzi transport unesrećene osobe predstavljaju najveći izazov. Velike količine snijega i strme ledene padine, osim što zahtijevaju posebnu opremu spašavatelja, otežavaju pristup do unesrećene osobe i produžuju vrijeme akcije. Korištenje motornih sanjki i ATV vozila znatno olakšava pristup mjestu nesreće, ali je ono, na žalost, ograničeno. Od mjesta gdje takva vozila ne mogu proći, spašavatelji moraju dalje pješice ili na skijama. Naše područje obiluje atraktivnim rutama za turno skijanje, planinarenje i penjanje u snijegu, a ljubitelja takvih aktivnosti svake je godine sve više. Pri planiranju odlaska u planinu važno je imati na umu da zimskim uvjetima nije kraj završetkom kalendarske zime. Snijeg se dugo zadržava na sjevernim padinama, a za toplijih dana pretvori se u led. Lavine nisu česte kod nas, ali su u povijesti zabilježene. Stoga se dobro informirajte o snježnim uvjetima na području koje planirate posjetiti i u skladu s tim odaberite odgovarajuću odjeću, obuću i dodatnu opremu.

Okružena planinama i atraktivnim stijenama Rijeka je, u svoje okruženje, još od davnina privlačila planinare i alpiniste. Godine 1885. osnovan je jedan od prvih planinarskih klubova, a 1931. poznati talijanski alpinist Emilio Comici ispenjao je prve alpinističke smjerove u okolici Rijeke. Penjanje prvenstvenih smjerova i opremanje riječkih penjališta nastavili su alpinisti i neki od prvih članova Stanice Rijeka kao što su suradnik Stanko Gilić te gorski spašavatelji Mladen Briški, Vladimir Paušić, Željko Starčević i Željko Filjević. Danas Rijeka ima brojne planinarske, alpinističke i sportsko-penjačke klubove, a planinarska i penjačka „scena“ je sve brojnija. Mnogi spašavatelji su potekli upravo iz takvih klubova. Stijensko spašavanje pripada jednoj od najstarijih aktivnosti HGSS-a uopće i dio je temeljne edukacije gorskog spašavatelja. Ono se odnosi na svako spašavanje gdje je uže potrebno za sigurno izvlačenje te osiguranje svih dionika spašavanja. Koristi se na kosinama ili vertikalama, odnosno, na svim terenima gdje poskliznuće ili pad mogu imati drastične posljedice.

Osnovni kriteriji za primanje u članstvo: 1. Prednost primanja u članstvo imaju kandidati koji su registrirani članovi nekog od planinarskih, penjačkih, alpinističkih, speleoloških i sličnih društava, te se u istima ističu aktivnošću, sposobnošću rada u timu, iskustvom, postignutim rezultatima i perspektivnošću. 2. Kroz svoje članstvo u drugim udrugama, klubovima ili kroz svoj suradnički status trebaju se iskazati kao moralne i odgovorne osobe, motivirane za pomaganje ljudima. 3. Osim osnovnog kriterija, kandidat mora biti punoljetan, tjelesno i mentalno zdrav, te se dragovoljno opredijeliti da će svoje vrijeme bez primanja naknade posvetiti spašavanju ljudskih života. Dva gorska spašavatelja daju prijedlog za primanje novog člana u Stanicu, koji mora jednoglasno prihvatiti Skupština Stanice. Kandidat je primljen u Stanicu, a gorskim spašavateljem postaje nakon završetka obveznog edukacijskog programa i položenog ispita. Ukratko, ako ste alpinist ili speleolog, visokogorski planinar ili skijaš, onaj kojem je “život na užetu” svakodnevica, ako volite to što radite i to radite strastveno, želja za učenjem vještine spašavanja će vam se javiti kao potpuno prirodna potreba za nadogradnjom postojećeg znanja. Ona će se javiti upravo iz razloga što ćete i sami uvidjeti da pomoć u planini najbrže može pružiti onaj koji je tamo.

HGSS je neprofitna organizacija, njezino djelovanje kao i djelovanje njenih članova, je dobrovoljno i oni za obavljene akcije spašavanja ne dobivaju naknadu. Spašen ljudski život je najveća nagrada. Službu čine alpinisti, speleolozi te visokogorski planinari i skijaši, koji su posebnom obukom osposobljeni za pružanje prve pomoći i obučeni za sve tehnike gorskog spašavanja. To su „ljudi s brda“ koji dobro znaju da na udaljenim i nepristupačnim terenima ne postoji nitko tko im može pružiti pomoć u nevolji osim njihovog kolege i prijatelja koji je s njima u planini. U redovima Stanice Rijeka su najistaknutiji alpinisti i penjači koji su ostavili značajan trag u hrvatskom alpinizmu. Tu su osvajači himalajskih vrhova, penjači najzahtjevnijih alpskih stijena i zahtjevnih stijena širom svijeta, postavljači prvenstvenih alpinističkih smjerova, ljudi koji su izradili kvarnerska penjališta, skijaši koji su ucrtali svoje tragove na najzahtjevnijim planinskim vrhovima, tu su i speleolozi koji su prvi istraživali kvarnerski podzemni svijet, ali i sudionici brojnih speleoloških ekspedicija. Na takvim tradicijama i po visokim kriterijima Stanica Rijeka od dana osnivanja bira svoje nove članove i članice. U svakodnevnom životu oni su “obični” - majke, očevi, liječnici, inženjeri, menadžeri, visinski radnici, skiperi, bankari, majstori, programeri, umirovljenici, studenti, učenici…, osobe raznih zanimanja koje većinu slobodnog vremena provode u planini. To su “čudaci” koji uvijek imaju auto pun opreme za spašavanje i ne idu nigdje bez nje jer su spremni od 0 do 24, sedam dana u tjednu, 365 dana u godini pružiti pomoć.

Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) je nacionalna, dobrovoljna, stručna, humanitarna i nestranačka udruga javnoga značaja. Osnovni ciljevi HGSS-a su sprječavanje nesreća, spašavanje i pružanje prve medicinske pomoći u planini i na drugim nepristupačnim područjima i u izvanrednim okolnostima kod kojih pri spašavanju i pružanju pomoći treba primijeniti posebno stručno znanje i upotrijebiti tehničku opremu za spašavanje u planinama, a u svrhu očuvanja ljudskog života, zdravlja i imovine. Hrvatska gorska služba spašavanja 2001. stječe status pravne osobe, 2006. godine njezin ustroj, djelatnost, zadaće i javne ovlasti propisuju se Zakonom o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, a od 2015. postaje operativna snaga Sustava civilne zaštite. HGSS je članica međunarodne asocijacije službi spašavanja „International commission for alpine rescue“ (ICAR), članica je i jedna od osnivača Europske asocijacije speleospašavanja „European cave rescue association“ (ECRA), te članica međunarodne organizacije za potrage i spašavanje sa psima „International search and rescue dog organisation“ (IRO). U svojem radu intenzivno surađuje s Ravnateljstvom za civilnu zaštitu pri Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Oružanim snagama Republike Hrvatske, zdravstvenim ustanovama, vatrogasnim društvima i drugim srodnim službama. HGSS je produžena ruka hitnoj medicini pri pružanju prve pomoći izvan urbanih sredina koje nisu dostupne medicinskim službama. U namjeri da unaprijedi znanje te standardizira postupanje gorskih spašavatelja s ozlijeđenim osobama u akcijama spašavanja, uvodi edukaciju „International trauma life support“ (ITLS), te od 2008. dobiva licencu za provođenje certificiranih ITLS tečajeva za Republiku Hrvatsku.

„Da bi se proširila mreža GSS-a Komisija je odaslala okružnicu na ruke predsjednika planinarskog društva, gdje za to postoji potreba i mogućnost da se osnuju stanice ili obavještajne točke GSS-a. Nažalost naišlo se na slab odaziv planinarskih društava u provinciji. Najviše imade izgleda za skoro osnivanje stanica u Rijeci, Senju i Požegi. Najnužnija sredstva za te stanice su već predviđena“. (izvadak iz izvještaja o radu Komisije za GSS pri PSH-a od 30. lipnja 1956. godine) Komisija za Gorsku službu spašavanja Planinarskog saveza Hrvatske (GSS PSH) poslala je poziv u najaktivnija riječka planinarska društva, PD Torpedo i PD Platak, s namjerom da se na području Rijeke i Gorskog kotara osnuju stanice Gorske službe spašavanja, te da se u tu svrhu pošalju dva člana na savezni zimski tečaj za Gorsku službu spašavanja, kojeg je raspisala Komisija za Gorsku reševalnu službu (GRS) pri Planinskoj zvezi Slovenije (PZS). „Preporuka je da to budu drugovi koji imaju želju i volju za ovu vrstu planinarske djelatnosti, a ujedno da su sposobni da ubuduće rukovode radom GSS-a na području Rijeke. Učesnici moraju imati osnove znanja skijanja i biti upoznati s osnovama penjačke tehnike“. Od 8. do 15. svibnja 1960. godine na Vršiču u Sloveniji Orfeo Crespi i Aldo Slavić iz Rijeke uspješno su završili tečaj i dobili zimsku opremu od komisije GSS PSH-a – vjetrovku, navlačne hlače, cepin, dereze i uže. Komisija za GSS PSH-a 12. lipnja 1960. godine održala je osnivački sastanak HGSS Stanice Rijeka na kojem je za pročelnika GSS-a Rijeka izabran Ernest Tomšić. Prvi članovi Stanice Rijeka bili su Orfeo Crespi, Aldo Slavić, Ernest Tomšić, Mario Anici, Kazimir Sambolec i Aldo Pelosa. Godine 1960. dobivene su i prve značke za spašavatelje. Broj 41 dobio je Ernest Tomšić, Aldo Slavić dobio je broj 48, Mario Anici broj 59, a Orfeo Crespi broj 60.

Počeci gorskog spašavanja bilježe se početkom 20. stoljeća, kada su planinarske i alpinističke aktivnosti na našem području zadobile popularnost. S obzirom na udaljenost planinskog područja od civilizacije, u slučaju nesreće planinari su pomagali jedni drugima. Ne čudi, stoga, da su prve organizirane skupine za spašavanja nastale baš u sklopu nacionalnog planinarskog saveza. Pri središnjici Hrvatskog planinarskog društva u Zagrebu 1936. godine, u okviru Alpinističke sekcije HPD-a, započela je s djelovanjem prva „izvježbana momčad za spašavanje“ koju su činili najistaknutiji hrvatski alpinisti. Daljnji razvoj službe usporilo je razdoblje Drugog svjetskog rata, međutim, dvije nesreće su ponovno ukazale na potrebu žurne organizacije. Prva se nesreća dogodila u ljeto 1948. godine na Čvrsnici, kada se pri padu sa stijene ozlijedio zagrebački alpinist. Akcija spašavanja je uspješno provedena i alpinist se oporavio. Druga nesreća se dogodila 1949. na stijeni Šljeme na Durmitoru u Crnoj Gori, kada je smrtno stradao instruktor alpinističkog tečaja, Josip Komen. Slijedom tih, nesretnih događaja, 4. siječnja 1950. godine, održana je sjednica inicijativne komisije Planinarskog saveza Hrvatske za osnivanje Gorske službe spašavanja (GSS PSH), a 24. veljače 1950. godine održana je osnivačka skupština GSS PSH-a. Krajem iste godine formiraju se spašavateljske momčadi GSS-a, prvo u zagrebačkim planinarskim društvima, a kasnije i u ostalim društvima u Hrvatskoj.